Category: historija

Bajro Agović o porijeklu Agovića

by Bajro Agovićon
Bajro Agović

Migracija stanovništva kroz različite historijske periode bila je izražena nekada u manjoj ili većoj mjeri, zavisno od situacija bilo ratnih okolnosti, ustanaka ili pobuna. Muslimani Herceg Novog, Risna i Bijele 1687. godine protjerani su sa ovih prostora i najvećim dijelom se naselili u Hercegovini, Trebinje, Gacko i Bileća

Sa područja Kuča, nadomak Podgorice, Mlečani uz pomoć Crnogoraca osvojili su ovo područje 1688. a muslimani su se najvećim dijelom naselili na području Plava i Gusinja. Iz Kovrenske doline Šahovića 1924. godine muslimani su protjerani i največim dijelo se naselili kod Brčkog u BiH a jedan dio odselio za Tursku. To je naša stvarnost. Ovo uzimam primjera radi. U Bihoru osmanska vlast je uspostavljena 1455. godine. 1686. godine u Bihoru je bilo većinsko pravoslavno stanovništvo. ( Gotovo u svakom selu postoje toponimi-pod nazivom crkvišta…)

Tek posle 1690. mijenja se etnički sastav stanovništva, jer je pravoslavno stanovnštvo učestvovalo u ustanku 1687-1690. Još u početku rata Austrije sa turskom ćesarovci su slali svoje poverenike koji su krstarili po Bihoru. Glavna misija je bila povjerena Petru Sokoloviću najstarijem kapetanu srpske vojske koji je bio iz Bihora, sada Višnjevo. Posle neuspjelih ustanaka Srba i austriujanaca nastupila je poznata seoba Srba iz bojazni odmazde osmanske vlasti, pod okriljem Arsenija Čarnojevića gdje su se naseljavali na područjima koje su osmanlije izgubili preko Dunava i Save nastanjujući se na njihove posjede 1689. godine.

Nakon ovog perioda nastao je intezivniji proces prihvatanja islama u Bihoru i doseljavanje muslimana iz drugih krajeva.Najvećim, dijelom iz Albanije sela Selce, Škrelji- Škrijelji, zatim peštersku visoravan i rožajski kraj, plemena ilirskog porijekla. Zar to ne bi mogao biti period i kad su se braća Agovići nastanila u Peteševicama , Tucanje. U periodu tih zbivanja, osvajanja područja od strane Melečana i Crnogoraca, muslimani su napuštali svoja imanja i naseljavali se na razne strane, tamo gdje im je bezbjednost bila sigurnija. U konkretnom, muslimani koji su naseljavali Zetu, Golubovce, Goričane i ostala mjesta ovog kraja, najvećim dijelom su odlazili za Albaniju- Skadar, što zbog blizine mjesta a koje je osmanska vlast držala.

Na osnovu mnogih pokazatelja, historijskih zbivanja kao i pisanih tragova, svjedočenja i sjećanja starih osoba, a zainteresovan za naše porijeklo pošao sam 8. 05. 1996. godine u Skadar gdje sam se sastao sa Brahom Agovićem, tada u 76 godini života, a koji mi je ispričao o porijeklu Agovića u Skadru. Tom prilikom mi je rekao da smo porijeklom iz Gruda, (područje iznad Tuzi prema Albanije) što se poklapa sa pričom koja je kod nas poznata od strane rahm. Đula. Iz Gruda su se nastanili na posjede muslimana koji su živjeli u Golubovcima i radili kao čipčije a kasnije i prihvataju za svoju vjeru islam. Tada prvo prihvataju islam braća, Ago, Pašan, Mumin i Đokaj. ( To su poznata bratstva u Golubovcima, Agovići, Pašovići i Muminovići. Imali su i svoju džamiju i groblje). Tada je u Skadru živjelo oko 40 domaćinstava Agovića (1996). U periodu iseljavanja iz Golubovaca, ispričao mi je da su tri brata iz Golubovaca pošli za Plav, a onda za Berane. Ovom prilikom navodim i imena mnogih skadrana Agovića koje sam upisao: Braho, Rustem, Ramo, Aljo, Fako, Omer, Hamza, Abas, Oso, Šaćir, Derviš, Elez, Adem isl. čija se imena u potpunosti poklapaju sa imenima našeg pratstva Orahova, Bara i Vrbice. (Kopija koja nije slučajnost).

Prema historijskim analizama o migracijama stanovništva, nećemo naći primjera da su se muslimani iz Bosne doseljavali u Crnu Goru, već obratno, izuzev pojedinih slučajeva. Stoga smatram da su naši korijeni, na osnovu mnogih pokazatelja iz Golubovaca, Agovića mahale, koja je i danas poznata kod mještana ovog kraja. U staroj matičnoj knjizi Domovnici koja se nalazi u Medžlisu Islamske zajednice u Tuzima upisana su neka imena Agovića, sa godinom rođenja, vjenčanja, smrti i sl. U državnom arhivu na Cetnju našao sam nekoliko dokumenata o nekim sporovima Agovića sa drugim. No, u svakom pogledu ovom radu treba pristupiti odgovorno, nepristrasno i ćinjenično utemeljiti argumentalno sve podatke koji su za ovu temu potrebni, a ne upuštajući se u rizike. Uvažavam svako mišljenje, doprinos ovom radu koji nije lak, zahvaljujem na interesovanju.

 

Objavljeno na Agovskim stranama u septembru 2018. godine

HISTORIJA BIHORA – HRONOLOGIJA

by Senadon

Na prostoru Bihora, kao i na njemu susjednim prostorima dešavali su se brojni događaji koji imaju svoju hronologiju. Sveobuhvatnije poznavanje prošlosti Bihora nemoguće je bez poznavanja hronologije određenih događaja. Da bi hronologija istorijskih zbivanja u Bihoru bila što jasnija nalazimo za potrebno da je ljudima približimo kroz izdvajanje nekih posebnih datuma koji čine dio “Istorijskog kalendara Bihora”.

U ovom članku prikazaćemo vam najznačajnije događaje u periodu od sredine XV pa do sredine XVI vijeka. Cilj ovog pregleda je da do sada prvi put pokušamo stvoriti ,, Istorijski kalendar Bihora“, koji bi na jednostavan, informativan i pregledan način uz minimalan broj informacija, čitaocima približio prošlost Bihora.

– 5. novembar 1450. god. – Prvi pomen Bihoraca u jednom izvještaju dubrovačkih trgovaca u kome se u jednom izvještaju navodi da su oni jedan tovar svile ostavili kao zalog u utvrđenju Bihor.

– 21. jun 1455. god. – Jedinice osmanske vojske zauzele su utvrđeni Bihor.

– 1455. god. – U popisu oblasti Brankovića, koji je završen krajem juna, pominje se i selo Vrbica iz Bihora koje se tada zvalo ,,Vrbuča“. Neselje je administrativno pripadalo nahiji Trgovište. Imalo je 14 kuća, koje su državi na ime poreskih opterećenja davale 1.470 akči.

– 1462. god. – Područje Bihora je bilo u sastavu sandžaka Dukađin.

– Januar 1470. god. – Nakon osnivanja sandžaka Hercegovina, Bihor postaje sastavni dio te velike teritorijalne jedinice.

– 1477. god. – Najraniji pisani podaci o brojnosti posade bihorske tvrđave. Popisi su sadržani u popisu Krajišta Isa-bega Ishakovića. Posada bihorske tvrđave tada je imala 27 ljudi.

– 1479. god. Bihor administrativno ulazi u sastav sandžaka Skadar.

– 1483. god. – Bihor je administrativno pripojen sandžaku Prizren, ali je u sastavu ove administrativne jedinice ostao svega nekoliko mjeseci.

– 1483. god. – Bihor ponovo postaje dio Skadarskog sandžaka.

– 1518. god. – prema podacima sumarnog popisa Prizrenskog sandžaka, posada u utvrđenju Bihor brojala je ukupno 25 ljudi.

– 1530. god. – Posadu grada Bihora činila su 24 musthafiza sa dizdarom, ćehaja i imam.

– 1560. god. – Službu dizdara u utvrđenom Bihoru obavljao je Bektaš. Istoričar Ejub Mušović kaže da se on zvao Ilijaz Behram.

– 1560. god. – Po nalogu ,, starca Jovana od mesta glagoljemago Nikolj – Pazara bliz grada Bihora“, prezviter Cvjetko ,,od sela Godijeva“,prepisao je jevanđelje ukrašeno inicijalima, Ono se danas nalazi u manastiru Beočin na Fruškoj gori.

– 1566. god. – U osmanskim istorijskim izvorima na prostoru Bihor se pored ostalih stanovnika pominje i grupa “Cigana”.

– 1571. god. – U selu Petnjica popisana su dva čiftluka koje su držali vlasnici koji su se konfesionalno izjašnjavali kao muslimani, koji su državi na ime poreskih obaveza plaćali ušur. Popisano je i 47 baština, od kojih je 36 bilo u vlasništvu hrišćanskih domaćina kao i 11 baština koje su držali domaćini muslimanske vjere. 26 domaćinstava činili su neoženjeni muskarci.

– 1583. god. – Kao vlasnik stada od 90 ovaca u Bihoru pominje se u jednom istorijskom izvoru i Mustafa Bihor iz sela Godijeva

– 1585. god. – Kadija Bihora bio je Adali Mustafa

– 1585. god. – U popisu stočnog fonda za kaze Bihor, Novi Pazar i Trgovište, navodi se da je u Bihoru u selu Goduši bio najveći broj stočnih grla – 5.449.

– 1591. god. – U popisanom defteru se pominje 75 porodica sa islamskim imenima.

– 1618. god. – Mobilisani Bihorci kao pripadnici osmanske vojske vodili su ogorčene borbe protiv pobunjenih Klimenata.

– 1624. god. – Protiv ratobornih Klimenata ratovao je i Hajdar-paša.

– 1651. god. – Pomen Mehmeda-bega Bihorca u jednom istorijskom izvoru u kome se govori o ubiranju vinove loze u Bihoru.

– 22. februar. 1658. god. – Izvještaj o napadu Kuča, Bratonožića, Vasojevića i Pipera na Bihor.

– 1686. god. – Sjedište ,, Biorskog kadije“ bilo je u crkvi sv. Petra u Bijelom Polju.

– 1688. god. – U istorijskim izvorima pominje se Sijaviš-beg iz Bihora. On je izvršio mobilizaciju Bihoraca koji su imali za zadatak da se bore protiv hrišćanske vojske na frontu koji se oformio oko Hisardžika (kod Prijepolja), Užica, Novog Pazara, Čačka i dalje prema Zvorniku.

– 1699. god. – Novi posjednik u Bihoru po odluci organa centralne vlasti Osmanske države, postao je Mehmed Ćor-paša Gurci, koji je za svoje sjedište dobio Loznu. Tačan datum njegovog dolaska u Bihor nije poznat a pominje se u istoriografiji najčešće 1699. i 1700. godina.

– 1700. god. – susjedi Bihoraca postali su Klimenti koje je osmanska vlast iz njihovog matičnog područja (sjeverna Albanija), raselila na Peštersku visoravan. Njihova nastojanja da se silom vrate u zavičaj iz kojeg su raseljeni, izazvala je nemire na području bihorske planine Moravac (granični pojas između Bihora i Pešteri), koji su se odatle preko Huma, prenijeli i na okolinu Rožaja.

– 1717. god. – snažan napad hajduka iz sela Trešnjeva, Slatine, Zabrđa (okolina Andrijevice) na Bihor i Trgovište.

– 1721. god. – misionari Rimske kurije koji su boravili na Pešteri, zabilježili su da je to područje sastavni dio Bosanskog elajeta, što bi moglo značiti da se ta administrativna promjena odnosila i na Bihor i da se mogla dogoditi i nekoliko godina ranije. Prema nekim vijestima bihorski begovi Ćorovići i Hajdarpašići su iste godine uspjeli da Pešter ‘’preotmu’’ od pećkih begova Mahmudbegovića i stave pod svoju vlast.

– 1724. god. – Bihor se pominje kao sastavni dio Bosanskog elajeta i to sa statusom kadiluka. Podatak je sadržan u jednom šikajet defteru koji se čuva u ANU BiH.

– 1725. god. – na teritoriji sreza Takovskog u selu Stragari, pominje se izvjesni Vojin, ‘’rođen od Nahije Bihorske od sela Višljeva’’ , star 50 godina. On je bio pop u bihorskom selu Viševu i tu ‘’popovao’’ 22 godine, nakon čega je zbog danka, izbjegao i nastanio se u Takovu.

– 1727. god. – kadija Bihora sa Komaranom bio je izvjesni Mustafa.

– 1731. god. – Hoda-paša je ‘’globio ‘’ Bihor i Bijelo Polje u znak osvete što su mu Hajdarpašići i Ćorovići uspjeli ispod njegove vlasti uzeti područje Pešteri.

– Oktobar 1736. god. – Bihor se u jednom osmanskom dokumentu spominje u svojstvu kapetanije.

– 1737. god. – oko 2.000 pobunjenika sa područja crnogorskih Brda su u ljeto, na putu prema Novom Pazaru, gdje su trebali da se susretnu sa austrijskim trupama, napali područje Bihora i tom prilikom znatno oštetili šest ‘’bojnih kula’’.

– 1738. god. – vojvoda Vuksan Bojović iz Vasojevića i njegov brat Đeka sa preko 200 ljudi, izvršili su napad na Bihor u kome je teško stradalo selo Trpezi. Naročitu surovost ispoljili su ljudi pod komandom Đeke Bojovića koji je prema istorijskim izvorima ‘’popalio Bihor i Pešter’’. Tokom borbi u Trpezima, naročito snažan otpor pružili su Durakovići i Huremovići, koji su se sklonili u pećinu zvanu Vilin razboj.

Autor: Sait Šabotć
Izvor: radiopetnjica.me